Intuitivno hranjenje je zapravo jedan cjeloživotni proces, a kao i sam život, ima svojih boljih i manje boljih trenutaka.
Ako su ti se svi prethodni tekstovi svidjeli i iako ti se trenutno sve to u praksi čini nemoguće, ali nešto u tebi ti govori „Daaaaa“ onda je vrijeme da malo dublje zaroniš u teoriju i praksu Intuitivnog hranjenja.
Meni osobno je jako simpatična usporedba Intuitivnog hranjenja i vožnje automobila. Na početku je sve novo, svjesno moraš odraditi svaki korak, razmišljaš puno o svakom koraku i vrlo vjerojatno postoji i strah radiš li sve kako treba.
Kada učiš voziti auto, kao i bilo što drugo novo što učiš raditi (osobito u odrasloj dobi) trebaš si dati dovoljno vremena da sve te reakcije postanu automatske reakcije. Ako voziš auto, znaš koliko vremena na početku provodiš razmišljajući što ćeš raditi s nogama i rukama i kako malo po malo to postane navika.
Jednako vrijedi i s Intuitivnim hranjenjem. Tu moram nadodati da i kad dulje vremena voziš, svejedno ima boljih i manje boljih dana vožnje. Ima dana kada sve ide od ruke i ima dana kada ništa ne ide od ruke.
Ne postoji savršeno Intuitivno hranjenje
Dodati ću i nešto osobno, moje učenje vožnje automobila je bilo sve samo ne jednostavno. Dva put sam polagala i kad kažem dva put, mislim na to da sam dva puta doslovno odradila cijelu autoškolu u razmaku od nekoliko godina. Da, znači prije položenog ispita je stajalo duplo više sati vožnje nego standardno. Zašto ti ovo govorim?
Zato što stvarno nema ništa sramotno u tome kada nešto ne uspiješ „iz prve“. Možda odlučiš krenuti s Intuitivnim hranjenjem, a u isto vrijeme imaš puno drugih obaveza ili iz određenih drugih razloga pružaš otpor.
Daj si priliku. Stani, predahni. Ništa ne ide na silu. Zatraži pomoć, okruži se ljudima koji će ti biti potpora u tome. Napravi samo jedan mali korak i njega ponavljaj bezbroj puta. Diši. Ima vremena.
Intuitivno hranjenje nije natjecanje
Intuitivno hranjenje u početku zaista može biti intenzivno i zato je dobro imati dovoljno vremena da posvetiš dovoljno pažnje svemu, odnosno treba ti biti prioritet. Kada prođeš taj intenzivni period, koji može trajati od nekoliko mjeseci na dalje, tada tek krećeš raditi na nijansama. Isto kao i s vožnjom, tada tek kreneš trubiti uokolo. 😀
Zapravo ovo trubiti uokolo je jako važno. Ne živimo u vakuumu i nakon što se dovoljno posvetiš sebi, stvarno bi bilo dobro da kreneš trubiti o Intuitivnom hranjenju i drugima.
Zašto?
Da nam svima bude ljepše. Kao što znaš, veliki dio Intuitivnog hranjenja je i borba protiv predrasuda vezanih uz naša tijela. To ne znači da ćeš u svakome razgovoru pričati o tome kako se hraniš opušteno i kako treba poštovati svako tijelo.
U svemu ovome i dalje slušaj sebe i procijeni situaciju. Ponekad ćeš imati dovoljno energije da nešto kažeš ili ćeš primijetiti da je netko spreman nešto čuti. Ponekad nećeš ništa reći i odmaknuti ćeš se od razgovora koji te trigerira.
Intuitivno hranjenje je moguće u svakoj veličini tijela
Najvažnije od svega, umjesto „propovijedanja“ i „soljenja pameti“ drugima (a to nitko ne voli, sjeti se autonomije) pokaži svojim primjerom:
Veseli se hrani. Kaži da ćeš si izvaditi još jer si baš jako gladan_a. Kaži da nećeš više jer si taman sit_a. Pričaj o okusu i teksturi hrane. Razgovaraj sa starijima od sebe i propituj na koji način su oni gledali na hranu u svome djetinjstvu.
Pokaži svojim primjerom da drugačije gledaš na hranu i pusti neka te drugi krenu propitivati i opet, slušaj sebe, ako ti odgovara, pričaj, ako ti ne odgovara, nemoj.
To je jedini način da Intuitivno hranjenje bude dugoročno održivo.
I kao što znaš, nema pogrešaka samo prilike za učenje. Ponekad taman kad pomisliš da ti super ide, će se dogoditi nešto totalno suprotno.
Promatraj znatiželjno. Ako ti se dogodi odmicanje od Intuitivnog hranjenja, promatraj to ako još jedan znak. Pitaj se kako si i što ti zaista treba.
Nema pogrešaka, samo prilike za učenje.
Ako gledaš na Intuitivno hranjenje kao na putovanje, sjeti se da neka putovanja traju dulje, neka kraće.
- Ponekad je put jednostavan, a ponekad je gužva na cesti i ide se polako.
- Ponekad ćeš se morati vratiti natrag i pronaći neki drugi put.
- Ponekad ćeš neka mjesta htjeti vidjeti dva put i promotriti što sve novo možeš vidjeti.
- Ponekad ćeš putovanje biti ugodno, a ponekad manje ugodno.
- Ponekad će te neko odredište razočarati, ali na putu ćeš otkriti svašta.
Promotri širu sliku, pruži sebi i drugima suosjećanje i sjeti se da nekad korak unaprijed znači dva koraka naprijed, jedan nazad.
Samo opušteno,
Vedrana
P.S. Ako ti se sviđa ovo što upravo čitaš, podijeli tekst s dragom osobom, proširi ovu našu opuštenu zajednicu.
Želiš znati više?
