Koji je tvoj odgovor na pitanje iz naslova? Povezuješ li hranu s uživanjem?
Znam da te možda strah uživati u hrani i misliš ako osjetiš užitak da se vjerojatno tu nešto krivo dogodilo. Na kraju često možda osjećaš i grižnju savjest.
Osjećaj grižnje savjesti nakon jela ti stvara tvoj dijetni mentalitet. Osvijesti to. Nije krivo osjećati se dobro i ispunjeno nakon obroka, zapravo potrebno je. Osjetiti užitak i zadovoljstvo hranjenja značilo bi da su nakon obroka zadovoljene sve osjetilne potrebe (ili dovoljan broj da osjetiš zadovoljstvo).
Hrana pruža užitak i zadovoljstvo i hrana treba pružati taj osjećaj.
Hrana i emocije su nepobitno povezane i zapravo kada pogledaš malo bolje užitak odnosno senzorsko zadovoljstvo kroz hranu je emocionalno jedenje. Često zaboravljamo da hrana uz energijsku i nutritivnu ima i emocionalnu komponentu. Znam da ti sama riječ emocionalno jedenje sugerira da je to nešto loše (op.a .dijetna kultura je stvorila tu misao). Emocionalno jedenje je nešto što je nužno. Hrana ti s razlogom pruža užitak i zadovoljstvo, to je način s kojim si je tijelo osiguralo da ćeš jesti dovoljno.
Hrana nije samo „gorivo“. Kada kroz dulji vremenski period jedeš hranu koja ti ne pruža užitak može ti se događati da želiš stalno nešto jesti i kad ne osjećaš glad, baš iz tog razloga što ti je hrana pružila samo energiju i nutrijente, a ne kompletno zadovoljstvo jedenja. Hrana ti je pružila sitost, ali nije ti pružila zadovoljstvo.
Najbolji način da jedeš zaista u skladu s potrebama svoga tijela jest da u obrok uneseš i tu važnu komponentu užitka. Kada jedeš s užitkom tada nema potrebe za grickanjem i „traženjem“ još nečega između obroka. Nakon obroka ne nastavljaš misliti o hrani, nego nastavljaš živjeti i raditi sve drugo što te veseli (ili ne ;)).
Također, ne proizvodi se u probavnom sustavu bez razloga gotovo sav serotonin i određena količina dopamina.
Sama pomisao da uživaš u hrani bez osjećaja grivnje savjesti, a usput si pružaš zdravstvene dobrobiti je nešto što mislim da svatko želi.
Užitak može biti skriven iza raznih strahova koji potječu od misli i pravila koje sugerira ova dijetna kultura u kojoj živimo. Zato ti se možda pomisao na užitak jedenja u ovom trenutku čini jako udaljena. Kada propitaš svoja pravila i odbaciš sve ono što vidiš da ti nije potrebno i od koristi, polako krećeš jesti opuštenije i uživati o obrocima. Tu ti mogu uvelike pomoći stručnjaci.
Osim strahova vezanih uz hranu, vrlo često ono što ometa ili umanjuje osjećaj užitka jedenja jest sve ono što se događa u trenucima kada trebaš jesti.
Što najčešće umanjuje zadovoljstvo jedenja?
- Ako jedeš kada osjećaš primarnu glad (zato je važno naučiti i pratiti signale gladi i sitosti)
- Ako jedeš na brzinu
- Ako jedeš uz uređaje koji te ometaju (mobitel, laptop, televizor…)
- Ako jedeš u društvu koje ti nije ugodno (i ti možeš biti sebi ugodno i manje ugodno društvo)
- Ako jedeš i hodaš, stojiš ili voziš
- Ako jedeš i misli ti nisu „za stolom“
- Ako jedeš hranu koja ti se ne sviđa ili joj nešto fali
Sve je to nešto što se svima od nas događa i kada jedeš intuitivno i kada ne jedeš intuitivno. Razlika je u tome što kada jedeš intuitivno događa se rjeđe, a i kad se dogodi promatraš zašto se dogodilo i razmišljaš kako drugi put možeš to promijeniti. Intuitivno hranjenje ti pruža mogućnost za fleksibilnost i opuštenost u odnosu s hranom čak i kada život postane izazovan.
U izazovnim trenucima hrana treba biti tu kao potpora, a ne kao nešto što te dodatno opterećuje.
Zapravo koliko god se to činilo čudno, vrlo često jedemo hranu koja nam se ne sviđa ili u kojoj nam nešto fali. To se događa iz raznih razloga, a jedan od razloga može biti to što želimo jesti zdravije pa se događa da primjerice većina hrane bude pripremljena s minimalno ulja i soli koji itekako utječu na okus. Nema ništa loše u tome, ako ti se zaista jede takav obrok. S druge strane ako nakon toga nastavljaš misliti na nešto slano i hrskavo, a na kraju to i pojedeš, pitanje je, zašto ti taj prvi obrok nije mogao pružiti užitak.
Užitak i zadovoljstvo nije uvijek samo jedna hrana ili jedna skupina hrane. Hrana koja će nam pružiti užitak i zadovoljstvo se mijenja ovisno o danu, tjednu, mjesecu i godišnjem dobu. Što ti se zaista jede može ovisiti o tome kakav ti je bio zadnji obrok ili kakvi su ti bili obroci tijekom dana. Što ti se zaista jede ovisi i o godišnjem dobu odnosno o vanjskim uvjetima. Ako je vani 40 stupnjeva vrlo vjerojatno ti se u tom trenutke kao bolja ideja čini lubenica od palačinki. Suprotno tome, ako je zima, vrlo vjerojatno će ti palačinke pružiti više užitka. Isto tako, što ti se zaista jede ovisi i o tome kako se osjećaš.
Užitak i zadovoljstvo hranjenja je pokretač svih ostalih principa u Intuitivnom hranjenju.
Kada te od malena uče da ne slušaš svoje tijelo nije jednostavan zadatak odgovoriti na pitanje „Što zaista želim jesti?“. Znaš li odgovor na to pitanje? Postavi si to pitanje prije nego što odlučiš jesti. Osvijesti da nećeš uvijek biti u situaciji da jedeš baš ono što želiš jesti. To je ok. Razmisli koji obroci u danu ili u tjednu mogu biti obroci u kojima će osjetiti senzorsko zadovoljstvo.
Ukoliko ti obrok nije bio „baš nešto“ razmisli što bi se drugi put moglo promijeniti da obrok bude bolji, možda se nešto može drugačije pripremiti, možda se može nešto nadodati/oduzeti, a možda se može i naručiti neko drugo jelo.
Možeš li pristupiti obrocima poput senzorskog analitičara?
Zapamti, energija i nutrijenti ne znače puno, ako toj jednadžbi ne dodamo užitak. Hrana nije matematika.
Samo opušteno,
Vedrana
P.S. Ako ti se sviđa ovo što upravo čitaš, podijeli tekst s dragom osobom, proširi ovu našu opuštenu zajednicu.
Želiš znati više?
