Emocije i hrana su međusobno povezani i tu vezu nije potrebno raskidati. Od trenutka prvog obroka hrana nije samo hrana nego je i osjećaj sigurnosti, utjehe i povjerenja da je svijet sigurno mjesto za život.
Iako se često smatra nepoželjnim, hrana kao jedan od načina nošenja s emocijama je zapravo sasvim OK. Volim reći kako uz energijsku i nutritivnu ne smiješ zaboraviti i emocionalnu vrijednost hrane. Samo uzimajući u obzir sve tri komponente možeš stvoriti bolji odnos prema hrani.
Ovaj princip je princip koji je u najnovijem izdanju knjige Intuitive Eating iz 2020. godine promijenilo naziv iz „Cope with Your Emotions without Using Food“ u „Cope with Your Emotions with Kidness“.
Zašto je ovo važno? Zato što nije potrebno razmišljati na način „sve ili ništa“. Ovo osobito vrijedi kada je hrana jedini način nošenja s emocijama. Nemoj izbacivati hranu kao način nošenja s emocijama, pusti je tu gdje je, to će ti dati osjećaj sigurnosti, samo korak po korak upotpuni načine na koje se nosiš s emocijama.
Prije svega, zahvali se hrani što je svaki put bila tu kada nije postojao drugi način da se nosiš s emocijama. Kada se opet dogodi emocionalno jedenje ili nejedenje, umjesto grižnje savjesti, uključi radoznalost i razmisli što si tim signalom želiš poručiti.
Kao što sam već rekla, kada govorim o emocijama i hrani ne govorim samo o emocionalnom prejedenju već o svim drugim načinima nošenja s emocijama kroz hranu.
Često zaboravljamo da je i nejedenje i „odlazak na dijetu“ ili restrikcija hrana također jedan od načina nošenja s emocijama.
Kako izgleda nošenje s emocijama kroz hranu?
- Emocionalno jedenje
- Emocionalno prejedanje
- Emocionalno nejedenje
- Emocionalna restrikcija
Emocionalno prejedanje i nejedenje su dvije suprotne krajnosti.
Prije nego što svoje jedenje odlučiš etiketirati kao emocionalno jedenje, dobro bi bilo da promotriš osjećaj li možda tjelesnu glad i jesu li tvoje druge potrebe zadovoljene.
Osjećaš li glad?
Emocionalno jedenje je jedenje u kojem ne osjećaš tipične tjelesne znakove gladi. Ovo je jedan od razloga zašto je prethodno važno dobro proraditi na principima koji se odnose na prepoznavanje signala gladi i sitosti, navikavanje na hranu i mirenje sa svom hranom.
Kako možeš znati radi li se možda o tjelesnoj gladi?
Promisli jesu li obroci tijekom dana bili redoviti, jesu li količine hrane unutar obroka bile redovite, jesu li izvori ugljikohidrata bili adekvatno raspoređeni tijekom dana i kada je bio tvoj zadnji obrok. Možda ti nije jednostavno dati objektivne odgovore na ova pitanja i zato je dobro posavjetovati se i s nutricionistom.
Još jednom pitanje koje si tu možeš postaviti jest „Pruža li mi hrana koju jedem užitak i zadovoljstvo?“.
Brineš li o sebi?
Ako se ne radi o tjelesnoj gladi, također nemoj odmah “skakati” na emocionalno jedenje. Drugi korak je da razmisliš jesu li i tvoje druge potrebe zadovoljene.
Primjerice odmaraš li se dovoljno (uključujući spavanje), primaš li dovoljno senzualnog zadovoljstva (ne samo kroz hranu ;)), izražuješ li svoje emocije, primaš li dovoljno uvažavanja i podrške iz okoline, stimuliraš li se na intelektualnoj i kreativnoj razini te stimuliraš li svoje tijelo kroz željenu tjelesnu aktivnost?
Što ti hrani hrana?
Zašto je hrana vrlo često zamjena za sve navedeno. Mogući odgovori je jer je hranu samu po sebi povezujemo s ljubavi, utjehom, sigurnosti, nagradom, a često hrana zna biti i prijatelj na kojeg se možeš osloniti.
Posegnuti za hranom kada ti je potrebno zapravo nešto drugo, postaje automatska reakcija, ali dobro je za znati da je tu automatsku naviku moguće mijenjati. Cilj nije da ne jedeš nego da kada jedeš doneseš svjesnu promišljenu odluku da to stvarno i želiš.
Kako prepoznati emocionalno jedenje?
Emocionalno jedenje možeš prepoznati na način da*:
- Ne postoje tjelesni znakovi gladi, ali osjećaš potrebu da jedeš
- Može se pojaviti brzo nakon zadnjeg obroka ili međuobroka
- Otvaraš ladice i hladnjak i ne znaš što želiš jesti
- Imaš specifičnu žudnju za hranom, ali i nakon jedenja te hrane, žudnja se ne zadovoljava u potpunosti
- Koliko god hrane pojedeš i dalje ne osjećaš zadovoljstvo
(*neki od znakova emocionalnog jedenja, dobro je uvijek potražiti procjenu i pomoć stručnjaka)
Što je sve emocionalno jedenje?
Namjerno ne koristim riječ prejedanje jer je to prije svega subjektivni doživljaj i u ovom tekstu se ne osvrćem na poremećaj hranjenja Kompulzivno prejedanje, pa ne želim da dođe do zabune.
Kada bi radili neku ljestvicu emocionalnog jedenja tada bi ona išla od senzorskog zadovoljstva hranom (ili ti užitak jedenja) pa sve do kažnjavanja kroz hranu.
Evelin Tribole i Elyse Resch u svojoj knjizi navode „stupnjevanje“ emocionalnog jedenja:
- Senzorsko zadovoljstvo hranom
- Hrana kao utjeha
- Odvlačenje pažnje hranom
- Sedacija kroz hranu
- Kažnjavanje kroz hranu
(ovo svemu navedenom ću ti detaljnije pisati nekom drugom prilikom)
Okidači za emocionalno jedenje mogu biti različiti, a i sama hrana dobiva svoje brojne različite uloge:
- Dosada – hrana je tu da ti pruži uzbuđenje
- Ljutnja – hrana je tu da te umiri
- Inat – hrana je tu da se dokažeš drugome
- Nedovoljna potpora – hrana je ono što je uvijek tu bolja od najboljeg prijatelja
- Nepripadnost – hrana je tu da ti pruži osjećaj svrhe
- Nervoza – hrana je tu da ti „smiri živce“
- Ponos/Nagrada – hrana je tu kao nagrada za postignuće
- Praznina – hrana je tu da potpuni osjeća praznine
- Sreća – hrana je da upotpuni veselje
- Strah – hrana je tu da te smiri i utješi
- Suosjećanje – hrana je tu kao zasluga kad ti je potrebno suosjećanje
- Tuga – hrana je tu da ti pruži kratkotrajni osjećaj sreće i zadovoljstva
- Usamljenost – hrana je tu kao vjerni prijatelj ili kao podsjetnik na prijašnja druženja
Čini li ti se nešto od navedenog poznato? Ako jedeš i nakon što primijetiš da osjećaš ugodnu sitost, razmisli, koji je zapravo razlog zašto jedeš?
Emocionalno jedenje ne treba etiketirati niti kao dobro niti kao loše.
Emocionalno jedenje je jedan od načina nošenja sa svime onime što nam život donosi i ponekad će emocionalno jedenje biti baš ono što ti treba. Možda primjećuješ da na sve što se u životu događa reagiraš kroz hranu i to ti stvara dodatan neugodan osjećaj i osjećaj grižnje savjesti, što znači da bi ti bilo dobro upotpuniti svoje načine nošenja s emocijama.
Gledaj na emocionalno jedenje kao na još jedan znak koji ti tijelo daje. Tvoja je odluka kako ćeš gledati na emocionalno jedenje:
- Možeš na emocionalno jedenje gledati kao na informaciju koju možeš iskoristiti i odlučiti promotriti što se nalazi iza te informacije.
- Također možeš na emocionalno jedenje gledati površinski pokušati ne jesti emocionalno i na taj način samo još dublje upasti u začarani krug emocionalnog jedenja.
U svakom slučaju, ukoliko primjećuješ da kroz ovo ne možeš prolaziti samostalno, dobro je zatražiti pomoć stručnjaka. Svašta možeš proći samostalno, ali to ne znači da moraš.
Samo opušteno,
Vedrana
P.S. Ako ti se sviđa ovo što upravo čitaš, podijeli tekst s dragom osobom, proširi ovu našu opuštenu zajednicu.
Želiš znati više?
