Jedan od principa Intuitivnog hranjenja koji je važan kako bi se pronašao potpuni mir prema hrani je princip Poštuješ li svoje tijelo? originalnog naziva Respect Your Body.
Ovaj tekst, kao i svi dosadašnji tekstovi, pokušati će ukratko približiti ovaj kompleksan i važan princip. Možda primjećuješ da to stalno govorim, ali raditi male korake i miriti se svakodnevno sa svojim tijelom stvara preduvjet da putovanje kroz Intuitivno hranjenje bude što opuštenije.
Dok kod si u ratu sa svojim tijelom biti će teško stvoriti mir prema hrani.
Danas se vezano uz osvješćivanje i poštovanje raznolikosti ljudskog tijela koriste mnogobrojni izrazi poput: poštovanje prema tijelu, pozitivna slika o tijelu, neutralna slika o tijelu, prihvaćanje tijela i razni drugi nazivi. S jedne strane je stvarno super jer je lijepo vidjeti koliko toliko realnu raznoliku sliku ljudskog tijela, a s druge strane opet stavljamo dodatni fokus na naša, prije svega ženska, tijela.
Više si od svoga tijela kako kaže jedna super knjiga istoimenog naziva (More Than a Body, Lexie&Lindsy Kite):
“Tvoje tijelo nije ornament nego instrument.”
Društvo u kojem živimo je društvo koje potencira kako nikad nećeš biti dovoljno dobar_a, nevezano koliki god bio tvoj trud. Na razne načine, kroz suptilne i manje suptilne poruke daje ti se do znanja da se puno toga u životu vrednuje kroz tjelesni izgled.
Od malih nogu kreću poruke koji je oblik tijela vrijedan ljubavi, poštovanja i dostojanstvenog života, a koji oblik tijela nije.
Može li se prisjetiti kada si prvi put počeo_la promišljati kako tvoje tijelo izgleda i kako bi možda trebalo izgledati? Možeš li osvijestiti kad si prvi put osjetio_la nezadovoljstvo prema vlastitom tijelu?
Možda trenutno ne možeš voljeti svoje tijelo, ali pokušaj ga bar poštovati.
Tijelo je jedini dom koji imamo za cijeli život i zato je za početak dobro iskazati male velike korake poštovanja prema svome tijelu:
- Pokušati jesti obroke redovito u količinama koje odgovaraju potrebama tvoga tijela
- Pokušati spavati dovoljno
- Pokušati brinuti se o svim ostalim biološkim potrebama (primjerice na vrijeme ići na WC ;))
- Brinuti se o svome tijelu kroz redovitu osnovnu higijenu
- Odlaziti na redovite stomatološke i medicinske preglede
- Piti lijekove redovito, kada i ukoliko je propisano
- Kretati se u aktivnosti u kojoj uživaš i osvijestiti kada je tijelu potreban odmor
Možda ti se ovi koraci poštovanja tijela čini kao nešto sasvim OK i logični, ali ono što tu moram naglasiti da svi ovi koraci vrijede jednako za sve ljude, uvažavajući svaki oblik tijela i tjelesnu masu.
Zašto ovo govorim?
Jer mi se ponekad čini da većini osoba odgovara sve vezano uz Intuitivno hranjenje, ali samo ili dok god osoba ima društveno prihvatljivu tjelesnu masu. U Intuitivnom hranjenju ima puno mjesta za razgovor o svim predrasudama koje imaš o tjelesnoj masi, ali Intuitivno hranjenje je namijenjeno svima i svatko ima pravo pomiriti se sa svom hranom, pomiriti se sa svojim tijelom i živjeti u podržavajućoj okolini.
Možda sam idealista, ali dugoročno, zamišljam svijet prilagođenim svima, a ne nekima. Ovo govorim iz pozicije „nekih“ i naravno da moja empatija ne vrijedi jednako kao i iskustvo života u tijelu koje je van društvenog standarda. Zato koliko god je super bodypositivity, za radikalne promjene koje su potrebne u društvu, nije dovoljan.
Poštovanje prema tijelu vrijedi za sve, ne za odabrane.
Ovdje ne pričamo o naslikavanju i prikazivanju ljudskog tijela kakvo zapravo i je sa svim porama, strijama, dlakama, masnim tkivom, kapilarama i venama, ovdje pričam o osnovnim ljudskim pravima i adekvatnim uvjetima za život.
Prije svega moram reći da ćeš od mene više-manje čuti izraze „veća tijela“ ili „deblja tijela“ i zapravo sam svjesna da i ti izrazi imaju unutar sebe predrasudu jer se postavlja pitanje „Veća ili deblja u usporedbi s čime?“. Zaista ne znam koji bi drugi naziv koristim, a riječ „pr€tilost“ odbijam koristim jer etiketira oblik tijela kao dijagnozu, a znaš da na temelju isključivo izgleda ne može procijeniti ničiji zdravstveni status.
Sada da nastavim, osobe u većim tijelima su zakinute za adekvatnu zdravstvenu njegu počevši od davanja savjeta da je mršavljenje rješenje za svaki zdravstveni problem. Iz navedenog razloga veliki broj osoba u većem tijelu izbjegava odlaske liječniku kako se ne bi morali nositi za predrasudama prema debljini. Bezbroj je primjera gdje su osobe u većim tijelima puno duže trebale čekati na dijagnozu jer se zdravstveni problem nije shvaćao dovoljno ozbiljno.
Ne možemo birati svoju tjelesnu masu.
Drugo je činjenica da apsolutno sva sjedeća mjesta počevši od javnog prijevoza, pa nastavljajući prema svim drugim javnim prostorima koji sadrže sjedala poput kafića, kino dvorana i restorana, sadrže sjedala koja odgovaraju za udobno sjedenje manjine. Zatim odjeća i obuća koje nema dovoljno ili nisu prilagođene za sve veličine.
Zadnje, ali i ne i najmanje važno, nažalost, društveno je prihvaćeno da se osobe u većim tijelima vrijeđa, omalovažava i ismijava (pojedinačno i kroz medije). I svjesna sam da je ovo teku djelić onoga s čime se svakodnevno susreću osobe u većim tijelima.
Živimo u društvu u kojem većina osoba nije zadovoljna svojim izgledom nevezano uz samu tjelesnu masu. Premda vlada jedno opće nezadovoljstvo izgledom, trebaš osvijestiti kako je puno lakše raditi na slici o svome tijelu i poštovanju, prihvaćanju, a na kraju i ljubavi prema svome tijelu, ako je tvoje tijelo društveno prihvatljivog oblika i veličine.
Osobama u većim tijelima će ovo putovanje prema ljubavi prema svome tijelu biti otežano, ali ne i nemoguće. O ovome pričam kada spominjem poštovanje prema svim tijelima, a ne samo nekima.
Ako ti sada na pamet pada pitanje zdravlja moje kontra pitanje je zaslužuje li osoba da se prema njoj ponašamo kao prema ljudskom biću samo ako je zdrava?
Osim toga nemamo dokaza da svjesno/voljno mršavljenje dugoročno utječe pozitivno na zdravlje, a također niti na sliku o sebi.
Poboljšavanje slike o sebi je rad iznutra, a ne izvana.
Sama stigmatizacija prema debljini više utječe na zdravlje nego sama tjelesna masa, nevezano uz veličinu tijela osobe. I kad pogledaš malo bolje zar nije logično ako si konstantno pod stresom oko svoga tijela, ne možeš se opustiti niti oko hrane, niti oko tjelovježbe, imaš konstantu potrebu mijenjati svoje tijelo i još dodatno ako si osoba u većem tijelu živiš u konstantom strahu hoće li te netko uvrijediti i povrijediti, kako može to sve skupa dobro utjecati na zdravlje?
Možda ti se čini da sam potpuno skrenula s teme, ali meni se čini da nisam. Dok god u tebi čuči strah od debljine i debljanja, bolja slika o sebi i ljubav i poštovanje prema svome i tuđem tijelu biti će nedostižan san.
Slika o tijelu kao i strah od debljine nije nešto što se mijenja preko noći, ali zato brojne aktivnosti koje se nalaze u Vodiču kroz Opušteno hranjenje kao i informacije o idealu ljepote i stigmatizaciji debljine mogu biti itekako od pomoći.
I da, čak i kad imaš pozitivnu sliku o svom tijelu, to ne znači da neće biti negativnih dana. Zato mi je zapravo puno draži izraz neutralna slika o tijelu odnosno body neutrality.
Neutralna slika o tijelu je moguća za sve, samo ako živimo u svijetu prilagođenom svima.
Samo opušteno,
Vedrana
P.S. Ako ti se sviđa ovo što upravo čitaš, podijeli tekst s dragom osobom, proširi ovu našu opuštenu zajednicu.
Želiš znati više?
